U industriji sam skoro 30 godina. Koncept "imerzivnog zvuka" vjerovatno je ušao u Kinu kada je oprema puštena u komercijalnu upotrebu 2000. godine. Zbog komercijalnih interesa, njegov razvoj postaje hitniji.
Dakle, šta je tačno "Imerzivni zvuk"?
Svi znamo da je sluh jedno od najvažnijih sredstava percepcije za ljudska bića. Kada većina ljudi padne na tlo, oni počinju sakupljati različite zvukove u prirodi, a zatim postepeno formiraju neuronsku mapu kroz dugoročnu saradnju metoda percepcije kao što su vid, dodir i miris. Vremenom možemo mapirati ono što čujemo i procijeniti kontekst, emocije, čak i orijentaciju, prostor i tako dalje. U određenom smislu, ono što uho čuje i osjeća u svakodnevnom životu je najstvarnija i najinstinktivnija percepcija ljudskih bića.
Elektroakustični sistem je tehničko proširenje sluha i predstavlja "reprodukciju" ili "ponovno stvaranje" određene scene na auditornom nivou. Naša težnja za elektroakustičnom tehnologijom ima postepen proces. S kontinuiranim napretkom tehnologije, nadamo se da će jednog dana elektroakustični sistem moći precizno restaurirati željenu "stvarnu scenu". Kada se nalazimo u reprodukciji elektroakustičnog sistema, možemo dobiti realizam bivanja u sceni. Imerzivni, "odvratni od stvarnog", ovaj osjećaj zamjene je ono što nazivamo "imerzivnim zvukom".
Naravno, i dalje se nadamo da ćemo istražiti više kada je u pitanju imerzivni zvuk. Pored toga što ćemo ljudima dati osjećaj stvarnosti, možda možemo stvoriti i neke scene koje nemamo priliku ili abnormalnost da osjetimo u svakodnevnom životu. Na primjer, sve vrste elektronske muzike kruže u zraku, doživljavanje klasične simfonije iz pozicije dirigenta umjesto iz auditorija... Sve ove scene koje se ne mogu osjetiti u normalnom stanju mogu se ostvariti kroz "imerzivni zvuk". Ovo je inovacija u zvučnoj umjetnosti. Stoga je proces razvoja "imerzivnog zvuka" postepen. Po mom mišljenju, samo zvučne informacije sa kompletnim XYZ trima osama mogu se nazvati "imerzivnim zvukom".
Što se tiče krajnjeg cilja, imerzivni zvuk uključuje elektroakustičnu reprodukciju cijele zvučne scene. Da bi se postigao ovaj cilj, potrebna su najmanje dva faktora, jedan je elektronska rekonstrukcija zvučnog elementa i zvučnog prostora, tako da se ta dva mogu organski kombinovati, a zatim se uglavnom usvoji HRTF-bazirani (Head Related Transfer Function) binauralni zvuk ili zvučno polje zvučnika zasnovano na različitim algoritmima za reprodukciju.
Svaka rekonstrukcija zvuka zahtijeva rekonstrukciju situacije. Pravovremena i tačna reprodukcija zvučnih elemenata i zvučnog prostora može predstaviti živopisan "stvarni prostor" u kojem se koristi mnogo algoritama i različitih metoda prezentacije. Trenutno, razlog zašto naš "imerzivni zvuk" nije tako idealan je taj što, s jedne strane, algoritam nije dovoljno precizan i zreo, a s druge strane, zvučni element i zvučni prostor su ozbiljno nepovezani i nisu čvrsto integrirani. Stoga, ako želite izgraditi istinski imerzivni sistem za obradu akustičkih zvukova, morate uzeti u obzir oba aspekta kroz precizne i zrele algoritme i ne možete se ograničiti samo na jedan dio.
Međutim, moramo imati na umu da tehnologija uvijek služi umjetnosti. Ljepota zvuka uključuje ljepotu sadržaja i ljepotu zvuka. Prvi, poput linija, melodije, tonaliteta, ritma, tona glasa, brzine i ozbiljnosti itd., dominantni su izrazi; dok se drugi uglavnom odnose na frekvenciju, dinamiku, glasnoću, oblikovanje prostora itd., implicitni su izrazi, pomažući u prezentaciji zvučne umjetnosti, a to dvoje se međusobno dopunjuju. Moramo biti dobro svjesni razlike između ta dva, i ne možemo stavljati kola ispred konja. Ovo je vrlo važno u potrazi za imerzivnim zvukom. Ali istovremeno, razvoj tehnologije može pružiti podršku razvoju umjetnosti. Imerzivni zvuk je ogromno polje znanja koje ne možemo sažeti i definirati u nekoliko riječi. Istovremeno, to je nauka koju vrijedi slijediti. Sva istraživanja nepoznatog, sva postojana i uporna potraga, ostavit će traga na dugoj rijeci elektroakustike.
Vrijeme objave: 01.12.2022.