U industriji sam skoro 30 godina. Koncept "umernog zvuka" vjerovatno je ušao u Kinu kada je oprema stavljena u komercijalnu upotrebu 2000. godine. Zbog pogona komercijalnih interesa njen razvoj postaje hitniji.
Dakle, šta je tačno "umerk zvuk"?
Svi znamo da je saslušanje jedno od najvažnijih načina percepcije za ljudska bića. Kad većina ljudi padne na zemlju, počinju sakupljati različite zvukove u prirodi, a zatim postepeno formirati neuronsku kartu kroz dugoročnu suradnju metoda percepcije poput vizije, dodir i miris. S vremenom možemo mapirati ono što čujemo i prosuđujemo kontekst, emocije, čak i orijentaciju, prostor i tako dalje. U određenom smislu, ono što uho čuje i osjeća u svakodnevnom životu najstvariva i instinktivna percepcija ljudskih bića.
Elektro-akustički sistem je tehničko proširenje sluha, a to je "reprodukcija" ili "ponovna stvaranja" određene scene na auditornom nivou. Naša potraga za elektro-akustičnom tehnologijom ima postepeni proces. Uz kontinuirano unapređenje tehnologije nadamo se da će jednog dana elektro-akustični sustav može precizno vratiti željenu "stvarnu scenu". Kada smo u reprodukciji elektro-akustičkog sistema, možemo dobiti realizam da budemo u scenu. Nerezivno, "odvratno stvarno", taj osjećaj za supstituciju je ono što nazivamo "imerzivnim zvukom".
Naravno, za imerzivnog zvuka i dalje se nadamo da ćemo više istražiti. Osim što se ljudi osjećaju stvarnije, možda možemo i stvoriti neke scene koje nemamo priliku ili nenormalnost da bismo se osjećali u našem svakodnevnom životu. Na primjer, sve vrste elektronske muzike u zraku, doživljava klasičnu simfoniju sa položaja dirigenta umjesto auditorijuma ... sve ove scene koje se ne mogu osjetiti u normalnoj stanici mogu se realizirati putem "umerzivnog zvuka", ovo je inovacija u zvučnoj umjetnosti. Stoga je razvojni proces "imerzivnog zvuka" postepeni proces. Po mom mišljenju, samo zvučne informacije s kompletnim xyz tri osi mogu se nazvati "potopnim zvukom".
U pogledu krajnjeg cilja, umerziv zvuk uključuje elektroakustičnu reprodukciju čitave zvučne scene. Da bi se postigao ovaj cilj, potrebna su najmanje dva faktora, jedna je elektronska rekonstrukcija zvučnog elementa i zvučnog prostora, tako da se dvojica mogu organski u kombinaciji, a zatim uglavnom pridržavati HRTF funkciju za prijenos ili zvuk zvuka za reprodukciju na osnovu različitih algoritmi.
Svaka rekonstrukcija zvuka zahtijeva rekonstrukciju situacije. Pravovremena i precizna reprodukcija zvučnih elemenata i zvučnog prostora mogu predstavljati živopisan "pravi prostor", u kojem se koriste mnogi algoritmi i različiti metodi prezentacije. Trenutno je razlog zašto naš "umerziv zvuk" nije tako idealan da je u jednoj ruci algoritam precizan i dovoljno zreo, a s druge strane, zvučni element i zvučni prostor ozbiljno su isključeni i nisu čvrsto integrirani. Stoga, ako želite izgraditi istinski imirzivni sistem za obradu, morate uzeti oba aspekta u razmatranje putem preciznih i zrelih algoritama, a ne možete samo učiniti jedan dio.
Međutim, moramo se sjetiti da tehnologija uvijek služi umjetnosti. Ljepota zvuka uključuje ljepotu sadržaja i ljepote zvuka. Bivši, poput linija, melodije, tonalnosti, ritma, tona glasa, brzine i ozbiljnosti itd., Dominantni su izrazi; Dok se potonji uglavnom odnosi na učestalost, dinamiku, glasnost, oblikovanje prostora itd. Moramo biti dobro svjesni razlike između njih dvoje, a ne možemo staviti kolica pred konja. Ovo je vrlo važno u potrazi za imerzivnim zvukom. Ali istovremeno, razvoj tehnologije može pružiti podršku razvoju umjetnosti. Nemoćan zvuk je veliko polje znanja, koje ne možemo sumirati i definirati u nekoliko riječi. Istovremeno, to je nauka koja vrijedi progoniti. Sve istraživanje nepoznatog, svih postojanih i upornih potraga, ostavit će trag na dugi rijeku elektro-akustiku
Vrijeme post: dec-01-2022